الحفي
كلمةُ (الحَفِيِّ) في اللغة هي صفةٌ من الحفاوة، وهي الاهتمامُ...
Islamska grupacija, sljedbenici skolastičke škole čiji je osnivač Ebul-Hasen b. Ali b. Ismail el-Ešari. Neki od principa ove škole jesu da vjeruju u irdža' i u džebr (tj. da čovjek nema utjecaja na svoje postupke), daju prednost razumu nad Objavom, negiraju atribute koji iskazuju Allahov izbor da nešto učini (sifati-ihtijarijja) i dr.
Ešarije su jedna velika grupacija koja pripada islamu. Oni koriste metod pobornika "kelama" (skolastike) u postavljanju pravila vezanih za vjerovanje, kao i u odgovorima na one koji se tome suprotstavljaju. Pripisuju se Ebul-Hasanu b. Aliju b. Ismailu el-Eš'ariju, koji je umro 324. hidžretske godine. Pojavili su se u četvrtom stoljeću po Hidžri i zaživjeli kao grupacija nakon toga. Eš'ari je počeo kao muatezila, a zatim je pao pod uticaj Ibn Kullaba po pitanju Allahovog govora,i sifati-ihtijarijja (atributi koji iskazuju Njegov voljni izbor) kao i pitanja kadera (Allahove odredbe). Nakon toga njeno djelovanje i učenje zasnovalo se na načinu razumijevanja vjere po pravilima pobornika "kelama" (islamskih skolastika), na razumu i sufizmu, te se kao takvo raširilo, tako da su u osmom hidžretskom stoljeću ešarije postale filozofska grupacija koja se temeljila na raciju, murdžizmu i determinizmu (džebrijje). U svom vjerovanju el-Eš'ari je prošao kroz tri etape. Prva etapa jeste etapa koju je proveo pod okriljem Ebu Alija el-Džubaija, mutezilijskog šejha u svoje vrijeme. U okrilju mutezilijske škole ostao je punih četrdeset godina. Druga etapa jest etapa okretanje od mutezilijske škole i slijeđenje pravca Abdullaha b. Seida b. Kullaba, koji se ogledao u potvrđivanju Allahovih atributa dokazivih razumom (aklijja) i negiranju djelujućih svojstava (fi'lijja). Ovo je faza na kojoj su ostali njegovi sljedbenici. A treća etapa jest etapa potvrđivanja svih Allahovih atributa onako kako su to činile prve generacije, bez bilo kakvog iskrivljavanja ili neosnovanoga alegoričkog tumačenja. Najznačajnije ideje i ubjeđenja: 1. u slučaju proturječnosti daju prednost razumu nad vjerskim tekstom; 2. kao izvor za vjerovanje ne uvažavaju ahad-hadise (tj. one koji nisu mutevatir), jer, po njihovom mišljenju, ti hadisi ne dovode do sigurne spoznaje; 3. tevhid su ograničili samo na vjerovanje u Allahovo stvaranje svega (rububijjet), negiranje dvaju ili više bogova, negiranje diobe, sastavljenosti i rastavljenosti. Zbog toga su riječ "ilah" (bog) protumačili da je to Onaj Koji može iz ničega stvoriti; 4. smatraju da fizička djela ne ulaze u vjerovanje, nego da se vjerovanje odnosi samo na srčanu potvrdu; 5. Kur'an smatraju govorom koji je svoren, te da on nije Allahov govor u pravom smislu nego da je Njegov duhovni govor; 6. kada je riječ o Allahovom određenju, oni vjeruju u tzv. džebr (determinizam). Prema ovoj doktrini, nema slobodnog čina, nego je sve unaprijed određeno; 7. niječu postojanje mudrosti u apsolutno svim Allahovim djelima; 8. potvrđuju samo sedam Allahovih atributa, a niječu atribute koji iskazuju Njegov voljni izbor (el-ihtijarijja), poput svojstva uzvisivanja iznad Arša, spuštanja na zemaljsko nebo, govora i srdžbe.
Ešaire: Množina riječi "eš'ari": naziv koji se pripisuje Eša'riju čije je ime Ebul-Hasen b. Ali b. Ismail el-Eš'ari. Eš'ar je jemensko pleme.
رمضانُ شهرُ الانتصاراتِ الإسلاميةِ العظيمةِ، والفتوحاتِ الخالدةِ في قديمِ التاريخِ وحديثِهِ.
ومنْ أعظمِ تلكَ الفتوحاتِ: فتحُ مكةَ، وكان في العشرينَ من شهرِ رمضانَ في العامِ الثامنِ منَ الهجرةِ المُشَرّفةِ.
فِي هذهِ الغزوةِ دخلَ رسولُ اللهِ صلّى اللهُ عليهِ وسلمَ مكةَ في جيشٍ قِوامُه عشرةُ آلافِ مقاتلٍ، على إثْرِ نقضِ قريشٍ للعهدِ الذي أُبرمَ بينها وبينَهُ في صُلحِ الحُدَيْبِيَةِ، وبعدَ دخولِهِ مكةَ أخذَ صلىَ اللهُ عليهِ وسلمَ يطوفُ بالكعبةِ المُشرفةِ، ويَطعنُ الأصنامَ التي كانتْ حولَها بقَوسٍ في يدِهِ، وهوَ يُرددُ: «جَاءَ الْحَقُّ وَزَهَقَ الْبَاطِلُ إِنَّ الْبَاطِلَ كَانَ زَهُوقًا» (81)الإسراء، وأمرَ بتلكَ الأصنامِ فكُسِرَتْ، ولما رأى الرسولُ صناديدَ قريشٍ وقدْ طأطأوا رؤوسَهمْ ذُلاً وانكساراً سألهُم " ما تظنونَ أني فاعلٌ بكُم؟" قالوا: "خيراً، أخٌ كريمٌ وابنُ أخٍ كريمٍ"، فأعلنَ جوهرَ الرسالةِ المحمديةِ، رسالةِ الرأفةِ والرحمةِ، والعفوِ عندَ المَقدُرَةِ، بقولِه:" اليومَ أقولُ لكمْ ما قالَ أخِي يوسفُ من قبلُ: "لا تثريبَ عليكمْ اليومَ يغفرُ اللهُ لكمْ، وهو أرحمُ الراحمينْ، اذهبوا فأنتمُ الطُلَقَاءُ".